|
PARANOJA
DNEVNIK
Ponedjeljak (01.05.)
8.30. Buđenje
Slaganje pernice i priprema za školu. Danas imamo
HRVATSKI, MATEMATIKU, PRIRODU, SRZ i GLAZBENI. Jebeni
dan.
9.00.
Dizanje iz kreveta i rolling stron`z. La La La.
9.15
Puno pametniji odlazim na WC. Uz laganu pjesmu u
sebi pišam (cca 2 min.), radim frizuru i gledam u
špijunku. Portun klir, kuhinja klir, sobe klir. Nigdje
nikoga. Dobro. Čuju se auti. Auti, samo auti.
9.27
Neko je stao ispred kuće. Lagano šuljanje. Zelena
xsara. Dobro. Nema prijetnje. Debela izlazi i nešto
pita mazalicu koja slučajno i nehajno šeće ulicom!
Nehajno. Možda, ali da li slučajno. Mazalica uljudno
odgovara i pokazuje prstom u daljinu. Dobro. Debela
baš ne konta i pita ponovo. (Postaje sumnjivo). Debela
je na nivou pametnijeg majmuna i telećim pogledom
gleda u smjeru prsta u nebo. Glupača traži WTC. (prije
bi ga našla po mirisu)... Mazalica nastavlja ulicom.
9.45.
LaLaLa Neko je u portunu . Špijunka. Klir. Evo ga.
Očitanje brojila. Zašto baš danas i zašto baš na moja
vrata. ( A ako su kat ispod specijalci sa ovnom)!
Kroz odškrinuta vrata mu govorim brojeve. Ne vjeruje.
Ponavljam. Ne vjeruje.Skidam brojilo i pružam mu ga
kroz odškrinuta vrata.Govorim mu da sam dobrovoljni
davaoc krvi. Čudi se.... Ne jebe. Dajem i koštanu
srž. ? Otkriveni drot odustaje i odlazi niz stepenice.
Sada je stubište klir. Nervoza... Palim još jedan.
10 15.
Zašto je Suzan japanka? Guram ormar na vrata (ako
specijalci probaju sa ovnom, to će ih barem malo usporiti)
(..) oblačim uniformu i na stražu. Stapam se sa okolinom.
Zovem informacije. Dežurno mjesto broj 2. Nije čula
za Suzan i ne zna zašto je japanka. Sumnjivo.Nešto
šumi u liniji. Prisluškuju. Sumnjivi kombi na početku
ulice.
12.00
Zovem Glihu iz Portoroža. Živi ulicu od mene. Kaže
da nije spavao cijelu noć i da je sa Gretom bio dva
puta u ophodnji. Kaže mi da je kombi tu parkiran cijelu
noć.
12.23
Kamion s radnicima se zaustavlja ispred kuće. T-com.
Zovem informacije. Ne znaju za nikakve radove. Znao
sam. Specijalci ili SOA.. Sigurno. Vade neki alat.
Visoki što vadi alat pjevuši. Pale kompresor i buše
cestu. Dobra kamuflaža.
13.01.
Gliha iz Portoroža mi javlja da mu je lift na katu
već 45 min. Proglasio je drugi stupanj uzbune. Još
mi kaže da je stubište klir.
13.05-13.33
Ništa se ne događa. Zatišje pred buru...
14.49
Radnici završavaju... Spremaju kompresor i odlaze.
Iskopali su rupu promjera 1m i odlaze !!! Dobri su.
Stvarno su dobri.
15.25
Dobro kamufliran odlazim do Grete i Glihe iz Portoroža.
Ulica je tiha i prazna. Nije dobro. Hodam tako da
se nakon svakih nekoliko koraka naglo bacam između
parkiranih auta i osmatram. Ništa. Netko je na balkonu.
Zbunjeno me gleda. Pravim se mrtav. Puzim do kontejnera
za smeće. Mažem lice pasjim govnom i trčim. Nemam
puno vremena.
15.27
Stižem pred neboder. Klir. Izmjenjujem svjetlosne
signale sa Glihom i utrčavam u portun. Smrdim na pasja
govna. Trčeći po stubama stižem do Glihe. Klir.
15.35
Palimo jedan.
Specijalnim dalekozorom iranske revolucionarne garde
osmatramo okolinu. Klir. Kombi sa specijalcima je
još tamo. Gliha mi govori da razmišlja o tome da zazida
prozor. Kaže da bi ostavio samo malu rupu. Pita me
da li je to pametno. Govorim mu da je to jako pametno.
Čuje se avion. Palimo jedan. Zašto lift ide stalno
gore-dole. Posvuda kamere.
17.00
Nakon pregleda topografskih mapa i nekih meni nepoznatih
tlocrta spremam se za polazak. Idem puno dužim putem
da se oslobodim pratnje te napokom dolazim doma. Tražim
lopatu. Opet avion.
18.21
Pada mrak Palim jedan i odlazim na krov zgrade.
Osmatram pokriven olovnom dekom radi satelita. Klir.
22.00
Zatrpavam rupu ispred kuće.
7.03.2007.--------------------------
|